Rukomet u Splitu: dvorane pune, mediji tihi

Kad uđeš u Gripove na dan rukometne utakmice, razumiješ zašto navijači ne razumiju šutnju medija. Tribine su pune, atmosfera je gusta, a igrači se bore kao da svaki bod određuje sudbinu kluba — jer u nekim situacijama zaista određuje. RK Split je jedan od najstarijih i najuspješnijih rukometnih klubova u Hrvatskoj, a ipak ga nacionalni sportski portali spominju tek usput. Razgovarali smo s navijačima koji dolaze na utakmice već dvadeset godina i pitali ih kako se nose s tim. Odgovor je bio jednoglasan: „Nas ne zanima što pišu u Zagrebu. Mi znamo što imamo.” Ta rečenica možda je najsažetiji opis lokalne sportske kulture u cijeloj Hrvatskoj. Lokalni sport ne traži odobrenje — on postoji zato što mu ljudi koji ga žive ne daju drugog izbora.

Ono što posebno zabrinjava dugoročno je financiranje. Dok nogometni klubovi privlače sponzore kroz medijsku vidljivost, rukometni klubovi poput RK Splita moraju kreativno tražiti sredstva. Klub je u posljednje dvije sezone uveo novi model: manji, ali sigurniji sponzori iz lokalnog gospodarstva koji se identificiraju s klubom, a ne samo s logotipom na dresu. Trener kluba opisao nam je taj proces kao „gradnju zajednice, ne brendinga” — i to je razlika koja se osjeti. Igrači znaju tko ih financira, navijači znaju tko stoji iza tribina. Ta transparentnost stvara lojalnost kakvu teško kupiš marketingom. Novabvivid će pratiti RK Split i ove sezone i donijeti barem četiri dubinska teksta o razvoju kluba, igračkom kadru i financijskim izazovima s kojima se suočavaju.